Marija Bistrica se nalazi 20 kilometara od glavnog grada Hrvatske, u povijesnoj regiji pod nazivom Hrvatskog zagorja. Marija Bistrica je poznat u prvom redu kao najveće hodočasničko središte u Hrvatskoj, koji godišnje posjeti više stotina tisuća ljudi.

Marija Bistrica se prvi put spominje u dokumentima iz 1209th godine. U 1334., godini zabilježio prve podatke o crkvi sv. Petra i Pavla. Prema legendi, u opasnosti od napada Turci sakrio lokalni svećenik 1545. godine kip koji prikazuje Djevicu Mariju s djetetom. U 1588., kip pronašao svijetle sjaj koji zrači iz nje. Nakon tog nevjerojatnog događaja kip je viđen kao čudesno i Marija Bistrica hodočasnici počeli pristizati.

Godine 1710., Hrvatski sabor je donio odluku da se izdvojiti sredstva za izgradnju novog oltara u crkvi, koja je izgrađena u pet godina. Godine 1731. crkva je proširena i pereosvyatili u čast Blažene Djevice Marije, a time i promijenila ime općine. U 1750. Marija Bistrica odlukom pape Benedikta XVI bio na popisu svetišta Gospe.

Od 1879. do 1882. godine izgraditi novu crkvenu zgradu u neo-renesansnom stilu. Restauracija Projekt je osmišljen od strane arhitekta Hermana Bollea. Hram je okružen arkadama, a 1883. godine stekla moderan izgled. Godine 1923., papa Pio XI Bistrica svetište je dobila status "manjih bazilike", a kasnije, 1935., slika je okrunjena zagrebačkog nadbiskupa. Godine 1971., na dan 13. srpnja proglašen je odmor dan Majke Božje Bistritskoy.

Važan događaj u modernoj povijesti Marije Bistrice je posjet pape Ivana Pavla II 1998. godine. 3. listopada je održana svečanost nadbiskup Alojzija Stepinca obračun na redove Blažene.